subota, 14. prosinca 2013.

Kraljica Bukve

Povedi me još jednom, da je zadnji put vidim, i pozdrave joj uputim.
I tako, kroz vrtače i divljinu, pokraj toplih ljudi, preko Rajskih vrata, stižu dva prijatelja; ne prestajući se udivljeno čuditi. 

Kraljica Bukve
Žuljevite, islužene ruke hvataju zgužvani šešir, te uz naklon blagi, prosnaži šumar stari:
"U društvu smo Dame!"

subota, 2. studenoga 2013.

Sa Splitom oko vrata

Zaskočio me iznenada, pokazavši mi neko novo lice! Pamtim Split, najviše po ljetnim gužvama, užurbanoj luci, fureštima i uzbuđenom iščekivanju otiskivanja trajekta. Sv. Dujam, ili od milja sv. Duje, Dioklecijanova palača, Peristil i druge splitske kulturne znamenitosti uvijek me iznova osvajaju, međutim, ovaj je put bilo nešto drugačije, glavni protagonist lukavo se poslužio Marijanom kako bi me listopadski razuvjerio i ponovno oduševio...

Iako sam se na jug uputio po službenoj dužnosti, veselila me činjenica da ću u listopadu vidjeti plavetnilo mora te ponovno zaći u Dioklecijanove podrume. Na putu sam svjedočio fantastičnom poigravanju prirode i vremenskih nepogoda koji su zajedničkim snagama stvarale fascinantne slike uz pomoć moćnog saveznika – Velebita!
Mediteranska klima osobito blago djeluje kada se dolazi sa sjevera, a njezini prvi znaci osjete se u nosnicama i kostima, poput melema za tijelo pomalo već nagriženog hladnoćom i kraćim jesenskim danima.
Po završetku – napornih i ispraznih – protokolarnih dužnosti, odlučio sam po prvi puta prošetati Marijanom. Nakon malo lutanja, ono na što sam nabasao ostavilo me bez daha; ljepota Marijana bila je posebna, miris borova, aerosola mora, različitog ljekovitog bilja uz pogled koji je pucao na dalmatinsku ljepoticu, more i otoke i to sve usred jeseni, potpuno me osvojio!

Panorama Splita

Split mi se prišuljao s leđa, obgrlio me snažno i velikodušno, uvukavši mi se u sva osjetila, prostirući se predamnom, posramljujući me u mojem ushitu nad ljepotama koje su me opčinile – međutim, zbunjenost se brzo uklonila uživanju u vidicima koji su dominirali pejzažom. Odlučio sam se još malo družiti s Marijanom te se krenuo uspinjati prema vrhu, dajući mu priliku da mi ispriča priču koju na isti način prenosi već godinama, a opet, svatko ju prima drugačije.
Nisam dugo čekao nagradu koja slijedi svakoga tko se odluči na ovaj korak. Izašavši iza zavoja, ispred mene se prikazala mala zavjetna crkvica sv. Nikole Putnika, namignuvši mi kroz zelene vlati trave, obučena u čemprese i umilne borove koji kao da se klanjaju i pozdravljaju ovo privilegirano kamenje što čuva mramorni odbljesak vječne Tajne.

Sv. Nikola

Krenuvši prema vrhu, namjernik će susreti agave koje su poput čuvara zbile redove, dajući do znanja da prate svaki korak pridošlica i prstom blago kore, skrećući pozornost na posebnosti ljepote ovoga mjesta, uključujući na samom vrhu ZOO i botanički vrt te perspektivu uslijed koje more interaktivno odgovara promatraču. Oprostivši se s Marijanom, zaustavio sam se kratko u tišini starog židovskog groblja; ne želeći remetiti mir i uznemiravati posljednji počinak, u trenutku sam razumio mjesto na kojem se nalazim – nazrijevši spoznaju prolaznosti koja se odražavala u iskonskoj nasljednosti prvotne privlačnosti hebrejskog alfabeta...

Židovsko groblje


Na putu prema sjeveru, zaustavio sam se pozdraviti Skradin, još jedno mjesto koje mi izmiče, a koje toliko želim posjetiti. 

Skradin

Iako je Skradin odražavao tragove nedavno oluje, rezultat nije ni približno bio toliko spektakularan kao u dolasku, ali igra svijetlosti, oblaka i moćnog Velebita bila je još uvijek neobično dojmljiva.

Ostaci igre 1

Ostaci igre 2

Međutim, priroda je potvrdila brzinu životnih promjena, mijenjajući sliku olujnih oblaka u nešto vrlo posebno...

Nešto novo



subota, 19. listopada 2013.

Mig odsjaja

Poviše Špilje –  čiji stoljetni sklad i mir njezinih bića svojom prisutnošću uznemirih – a na što mi je lepet krilca i škakljanje uha, kao svojim prirodnim pravom, određenim znatiželjom i smionošću, jedan mali stvor skrenuo pozornost – prostire se Zagreb, okupan u meku i pitomu morsko-plavu boju. 

Zagreb u lišću

U tom zijevanju i sanjivom istezanju Grada, smjestilo se jezerce koje odbljeskom, kroz šuškave borove namiguje i kao da uz svo zaglušujuće tutnjanje gradske škripe, mangupski poručuje o svojoj svojeglavoj distanciranosti i mirnoći usred gužve, onako kako to samo voda može, iskonskom određenošću.

Mig vlastitosti


I iako je već smiraj, a Grad zadnjim trzajima krvotoka stišće oko života, kao kroz trepavice drveće šume ljubomorno brani Dom, slikajući požutjelim lišćem granicu, između prirodnog i mehaničkog.

Obgrljen lišćem


Napuštajući ljepotu Mora, u dva skoka poziva me put, posut ostacima dana, u nove ljepote.

Put u svojoj skrovitosti


I dok se list grane naslonio na Mjesec, a tanke niti paučine poput šećerne vate povezale uličnu svjetiljku, bijela kugla žarko obasja lakoću užurbanog leta prema gnijezdu i početku još jednog ciklusa koji se rađa.

Treptaj novog ciklusa


subota, 12. listopada 2013.

Tragom kestena


Ljubaznošću pristojnog, šuškavog lišća i svijetlost se tankim nitima probija šumom; pletući mrežu dinamičnih oblika, obasjavajući čudljive gljive - one crvene, bijele, manje i veće... - te kestene smeđe i zanimljiv mikro svijet što započe dodirom ispruženog prsta.