Jordan Peterson Diet

Niti miline

Odozgor, bez najave, kratko naznači se misterij.

Uvijek uz mali znak prisutnosti. 

Vođeno, kao nehajno, a poput svjetlećih čestica.

Vidiš li tragove u šumi života koja te okružuje?

Ili je mahovina omotala zelenu uljuljkanost tvoga puta...

In the clouds

Are you ready for lift off? Are you ready to be push or to be pulled? Looking forward to it! 

Can wait! 

Go!

Yes up we go! Could you see the airplane shadow on the ground?

Oopsss! Did we start that U turn already?! Seams kinda quick..

. 

Leaving the runaway behind us...

Still working on that 180 degrees.

Into the clouds.

Expecting rough weather captain? Well yeah, kinda...

Quick flash on the beauty of hope..

Stop rocking the boat! Turbulence! Why are we bumping up and down so much? The questions are popping, odds, purpose, all the big ones.

Wait a minute. Maybe, after all...

Oh you little faith you...

You want beauty, well the way is through storm! Like in life...

Snow, still thinking skiing? Na, above clouds! Flaying home!

Sea above clouds? Above horizon? Snow, sea? I need to check my eyes :).. 

You want me to draw something with the wing?

Who’s playing tricks on me know! Another lake in the sky? Enough - descent - home!

Noćna pjesma

Probudi se

Probudi se ti što spavaš,

ali pazi da ukućane ne probudiš.

Oni neka snivaju, drijemajući snom laganim u tebi.

Buke ne pravi, ne obuvaj se, ne oblači,

niti mrežu s očiju otiri,

već ustani polako, zakorači.

Ne oblači ništa doli onoga što jesi,

bosa noga studen neka trpi,

noćna haljina neka te pokriva.

Odjeni se samo povjerenjem

što vodit će te kroz čase teške,

koji pred tobom nepomično stoje.

                                                                                             Sapy

Kraljica Bukve

Povedi me još jednom, da je zadnji put vidim, i pozdrave joj uputim.

I tako, kroz vrtače i divljinu, pokraj toplih ljudi, preko Rajskih vrata, stižu dva prijatelja; ne prestajući se udivljeno čuditi. 

Kraljica Bukve

Žuljevite, islužene ruke hvataju zgužvani šešir, te uz naklon blagi, prosnaži šumar stari:

"U društvu smo Dame!"

Sa Splitom oko vrata

Zaskočio me iznenada, pokazavši mi neko novo lice! Pamtim Split, najviše po ljetnim gužvama, užurbanoj luci, fureštima i uzbuđenom iščekivanju otiskivanja trajekta. Sv. Dujam, ili od milja sv. Duje, Dioklecijanova palača, Peristil i druge splitske kulturne znamenitosti uvijek me iznova osvajaju, međutim, ovaj je put bilo nešto drugačije, glavni protagonist lukavo se poslužio Marijanom kako bi me listopadski razuvjerio i ponovno oduševio...

Iako sam se na jug uputio po službenoj dužnosti, veselila me činjenica da ću u listopadu vidjeti plavetnilo mora te ponovno zaći u Dioklecijanove podrume. Na putu sam svjedočio fantastičnom poigravanju prirode i vremenskih nepogoda koji su zajedničkim snagama stvarale fascinantne slike uz pomoć moćnog saveznika – Velebita!

Mediteranska klima osobito blago djeluje kada se dolazi sa sjevera, a njezini prvi znaci osjete se u nosnicama i kostima, poput melema za tijelo pomalo već nagriženog hladnoćom i kraćim jesenskim danima.

Po završetku – napornih i ispraznih – protokolarnih dužnosti, odlučio sam po prvi puta prošetati Marijanom. Nakon malo lutanja, ono na što sam nabasao ostavilo me bez daha; ljepota Marijana bila je posebna, miris borova, aerosola mora, različitog ljekovitog bilja uz pogled koji je pucao na dalmatinsku ljepoticu, more i otoke i to sve usred jeseni, potpuno me osvojio!

Panorama Splita

Split mi se prišuljao s leđa, obgrlio me snažno i velikodušno, uvukavši mi se u sva osjetila, prostirući se predamnom, posramljujući me u mojem ushitu nad ljepotama koje su me opčinile – međutim, zbunjenost se brzo uklonila uživanju u vidicima koji su dominirali pejzažom. Odlučio sam se još malo družiti s Marijanom te se krenuo uspinjati prema vrhu, dajući mu priliku da mi ispriča priču koju na isti način prenosi već godinama, a opet, svatko ju prima drugačije.

Nisam dugo čekao nagradu koja slijedi svakoga tko se odluči na ovaj korak. Izašavši iza zavoja, ispred mene se prikazala mala zavjetna crkvica sv. Nikole Putnika, namignuvši mi kroz zelene vlati trave, obučena u čemprese i umilne borove koji kao da se klanjaju i pozdravljaju ovo privilegirano kamenje što čuva mramorni odbljesak vječne Tajne.

Sv. Nikola

Krenuvši prema vrhu, namjernik će susreti agave koje su poput čuvara zbile redove, dajući do znanja da prate svaki korak pridošlica i prstom blago kore, skrećući pozornost na posebnosti ljepote ovoga mjesta, uključujući na samom vrhu ZOO i botanički vrt te perspektivu uslijed koje more interaktivno odgovara promatraču. Oprostivši se s Marijanom, zaustavio sam se kratko u tišini starog židovskog groblja; ne želeći remetiti mir i uznemiravati posljednji počinak, u trenutku sam razumio mjesto na kojem se nalazim – nazrijevši spoznaju prolaznosti koja se odražavala u iskonskoj nasljednosti prvotne privlačnosti hebrejskog alfabeta...

Židovsko groblje

Na putu prema sjeveru, zaustavio sam se pozdraviti Skradin, još jedno mjesto koje mi izmiče, a koje toliko želim posjetiti. 

Skradin

Iako je Skradin odražavao tragove nedavno oluje, rezultat nije ni približno bio toliko spektakularan kao u dolasku, ali igra svijetlosti, oblaka i moćnog Velebita bila je još uvijek neobično dojmljiva.

Ostaci igre 1

Ostaci igre 2

Međutim, priroda je potvrdila brzinu životnih promjena, mijenjajući sliku olujnih oblaka u nešto vrlo posebno...

Nešto novo

Mig odsjaja

Poviše Špilje –  čiji stoljetni sklad i mir njezinih bića svojom prisutnošću uznemirih – a na što mi je lepet krilca i škakljanje uha, kao svojim prirodnim pravom, određenim znatiželjom i smionošću, jedan mali stvor skrenuo pozornost – prostire se Zagreb, okupan u meku i pitomu morsko-plavu boju. 

Zagreb u lišću

U tom zijevanju i sanjivom istezanju Grada, smjestilo se jezerce koje odbljeskom, kroz šuškave borove namiguje i kao da uz svo zaglušujuće tutnjanje gradske škripe, mangupski poručuje o svojoj svojeglavoj distanciranosti i mirnoći usred gužve, onako kako to samo voda može, iskonskom određenošću.

Mig vlastitosti

I iako je već smiraj, a Grad zadnjim trzajima krvotoka stišće oko života, kao kroz trepavice drveće šume ljubomorno brani Dom, slikajući požutjelim lišćem granicu, između prirodnog i mehaničkog.

Obgrljen lišćem

Napuštajući ljepotu Mora, u dva skoka poziva me put, posut ostacima dana, u nove ljepote.

Put u svojoj skrovitosti

I dok se list grane naslonio na Mjesec, a tanke niti paučine poput šećerne vate povezale uličnu svjetiljku, bijela kugla žarko obasja lakoću užurbanog leta prema gnijezdu i početku još jednog ciklusa koji se rađa.

Treptaj novog ciklusa